Rat koji puni tuđe kase: Koja država je iskoristila trenutnu situaciju i profitirala

Prema analizi CNN-a, sukob s Iranom donio je neočekivani ekonomski predah jednoj velikoj sili čija je ekonomija već bila pod ozbiljnim pritiskom.

Visoke cijene nafte sada pune državnu kasu, pomažući da se zatvori rupa u budžetu i održi finansiranje rata u Ukrajini. Međutim, osim nafte, globalna borba za prirodni gas i đubriva, dodatno pogoršana krizom na Bliskom istoku, mogla bi donijeti još veće finansijske koristi.

„Najveći pobjednik ovog sukoba je Rusija“, izjavio je Ben Cahill iz Center for Strategic and International Studies, dodajući da Moskva sada prodaje svoju sirovu naftu po punim tržišnim cijenama, što predstavlja značajan preokret.

Neočekivani prihodi dolaze u ključnom trenutku. Kako ističe Alexandra Prokopenko iz Carnegie Russia Eurasia Center, zemlja je prije sukoba išla prema ozbiljnoj budžetskoj krizi, a novi razvoj događaja joj je, kako kaže, „kupio vrijeme“.

Koliko dugo će taj predah trajati zavisi od trajanja sukoba, ali već sada viši prihodi od nafte ublažavaju pritisak. Ministarstvo finansija signaliziralo je da će planirana smanjenja potrošnje biti odgođena do 2027. godine.

Sredinom marta cijena ruske nafte tipa Urals dostigla je 90 dolara po barelu, dvostruko više nego mjesec ranije, prema podacima koje navodi Sergey Vakulenko. Čak i manji rast cijene donosi milijarde dolara dodatnih prihoda svakog mjeseca.

Prihodi od nafte i gasa čine oko četvrtine državnog budžeta i ključni su za finansiranje ratnih operacija, upozorava Simone Tagliapietra iz Bruegel, dodajući da je to loša vijest za Ukrajinu.

Dramatičan preokret na tržištu

Prije ovog sukoba, broj kupaca ruske nafte se smanjivao, a cijene su bile snižene zbog sankcija koje su uvele European Union i Washington. Sjedinjene Države su čak kažnjavale velike kupce poput Indije.

Taj pritisak je davao rezultate. Izvoz nafte pao je na najniži nivo od početka invazije na Ukrajinu 2022. godine, prema podacima International Energy Agency, dok su prihodi pali za oko 30 posto na godišnjem nivou.

Međutim, rat s Iranom donio je naglu promjenu. Početkom mjeseca SAD su privremeno ublažile sankcije na rusku naftu koja se transportuje morem kako bi osigurale stabilnost globalnog tržišta.

Zbog smanjenih isporuka s Bliskog istoka, izvoz prema Indiji gotovo se udvostručio. U pojedinim slučajevima kupci su plaćali rusku naftu skuplje čak i od referentne cijene Brent.

Gas, đubriva i nova zavisnost

Kriza ne utiče samo na naftu. Strait of Hormuz ključan je i za transport prirodnog gasa, đubriva, helijuma i aluminija, resursa koje ova zemlja proizvodi u velikim količinama.

Kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika đubriva, već bilježi rast narudžbi, uključujući unaprijed ugovorene isporuke za naredne mjesece. Postoji i upozorenje da bi nove trgovinske veze mogle prerasti u dugoročnu zavisnost.

Osim toga, riječ je o drugom najvećem proizvođaču prirodnog gasa na svijetu, odmah iza SAD-a. U Evropi se već razmatra odgoda potpunog prekida uvoza ruskog gasa, što bi moglo dodatno ojačati poziciju Moskve.

Prema Tatiana Mitrova iz Columbia University, ublažavanje američkih sankcija otvara prostor za nove pregovore i potencijalne ustupke.

Azija mijenja pravila igre

Zemlje poput Kine i Indije sve više preispituju oslanjanje na energente s Bliskog istoka. To bi moglo dodatno povećati potražnju za ruskim resursima i ojačati argumente za velike infrastrukturne projekte.

Jedan od njih je plinovod Snaga Sibira 2, na koji je China ranije gledala s rezervom, ali bi sada mogao postati znatno privlačniji.

Sigurna kopnena ruta za gas, neosjetljiva na pomorske blokade, sada djeluje kao strateška prednost.

Slično važi i za proširenje naftovoda Istočni Sibir Tihi ocean, koji već transportuje milione barela dnevno prema Aziji.

Ipak, ovaj trend možda neće trajati. Energetski šok mogao bi natjerati Kinu i Indiju da ubrzaju razvoj obnovljivih izvora energije i smanje zavisnost od uvoza.

Ograničenja i dugoročni rizici

Uprkos kratkoročnim dobicima, ova ekonomija nije imuna na negativne efekte globalne krize. Rast cijena transporta i robe već utiče na inflaciju.

Organisation for Economic Co-operation and Development povećala je prognozu inflacije na 6 posto za ovu godinu, dok se očekuje usporavanje ekonomskog rasta.

Procjenjuje se da će rast iznositi svega 0,6 posto, što ukazuje da trenutni prihodi nisu trajno rješenje za duboke strukturne probleme.

Dugotrajni rat, rast javnog duga i pad investicija nastavljaju opterećivati ekonomiju, uprkos privremenom olakšanju koje je donio globalni energetski poremećaj.